Dubrovačka biblioteka

Pored bogatstva knjižnih fondova i darovanih zbirki, spletom okolnosti, Dubrovnik službeno dobija svoju prvu javnu knjižnicu
tek 1941. godine.

Krajem devetnaestog stoljeća ugledni dubrovački liječnik Niko Lepeš ostavio je gradu svoju bogatu knjižnicu od oko 12 tisuća svezaka kao i velik broj spisa i dokumenata. Ova vrijedna donacija oživjela je raspravu o potrebi otvaranja javne ustanove koja bi darovano blago čuvala, obrađivala i davala na korištenje. Ideju je zdušno zagovaralo društvo Dub.

U proljeće 1930. godine društvo Dub je na prijedlog svojih mlađih članova, dobivši prethodno obobrenje od Općine, osnovalo poseban odbor za osnutak Dubrovačke biblioteke. Odmah se otpočelo s prenosom prikupljenog knjižnog fonda u prve primjerenije prostorije u ulici Lučarici. Već kod sređivanja knjiga i rukopisa shvatilo se da će ovi prostori biti nedovoljni. Pristizali su novi darovi i uskoro se knjižnica morala preseliti u prostor Sponze. Ostavština od 5 tisuća svezaka don Antuna Liepopili, koju on ostavlja društvu Dub za buduću «Dubrovačku Biblioteku», kao i drugi brojni darovi uglednih dubrovačkih porodica i pojedinaca postali su opterećenje i zatrpali  skućene privremene prostore. Društvo Dub se obraća molbom ondašnjoj vlasti, Kraljevskoj banskoj upravi Zetske banovine, i traži dozvolu da se Dubrovačka biblioteka trajno smjesti u Knežev dvor.
Odobrenje je stiglo 1933. godine, a godinu dana kasnije izvršeno je preselenje.

prvi pečat Dubrovačke biblioteke

Dubrovačka općina prihvaća ustroj nove ustanove i imenuje članove Kuratorija. Vijeće je Općine Dubrovnik 1936. godine «osnovalo za vječita vremena u Gradu Dubrovniku zakladu Dubrovačka biblioteka.» Zetska banovina  odobrila je osnivanje zaklade i njeno djelovanje. Prigodom svoje službene posjete Dubrovniku 1941. godine ban Ivan Šubašić svečano je otvorio Dubrovačku biblioteku u Kneževu dvoru.
U dokumentima zaklade «Dubrovačka biblioteka», koji su doneseni samo nekoliko mjeseci kasnije, posebno je naglašeno: «Dubrovačka biblioteka ne smije se nikad i nikamo prenositi izvan Dubrovnika te ostaje uvijek svojinom Grada. Nju se ne može niti darovati niti prodati, ni u cjelini ni u najmanjim njenim djelovima».

Društvo Dub je u isto vrijeme bilo angažirano oko zbrinjavanja fonda povijesnog arhiva grada. Tako je njegov najstariji i najugroženiji dio prenesen u prostor Dubrovačke biblioteke. Povijesno - politički arhiv, kao odjel Dubrovačke biblioteke, osnovan je 1942. godine uz veliku moralnu i materijalnu pomoć Duba.

Uz veliki trud, uporno nastojanje, a nadasve ljubav, Dub je napokon priveo kraju  decenijama dugu bitku za toliko željenu biblioteku.