društvo prijatelja prirode Dubrovnik

Znate li da su:

Park Gradac, Amerlingova česma na Brsaljama, obnova gradskog zvonika, skalinata uz Posat, park u Posatu, Bogišićev park, Mateorološki paviljon na Pilama, uređenje puta u Sv. Jakov, pošumljavanje goleti Srđa, Gorice Sv. Vlaha i Žarkovice, osnivanje rasadnika, obnova tvrđave Lovrijenac, Dubrovačka biblioteka, put preko Gorice, obnova Gundulićeva spomenika, gradska kafana...

tek su neka od brojnih ostavrenja koje je DUB realizirao kroz svoju povijest.


Kada će se osposobiti kupalište u Pilama, prokopati Brsalje, popločati dionica od Kapetanije do Sv. Luke u staroj luci?

Od parka u Pilama vodi put do jednog potencijalnog kupališta starog Grada u Pilama, na potezu od Bokara i Kalarinje (Kolorine) do Puncijele, koje to već godinama nije.

Vjerojatno je glavni uzrok kanalizacija, pa je pravo čudo da kanalizacije ne izlaze dublje u moru. Malo bi trebalo očistiti luku, te usitniti one velike žale. Poznat mi je primjer u Zadru (Kolovare) kada dosta kanalizacijskih cijevi ide nešto dublje u more, ali tik do obale one imaju probušene manje rupe da se cijevi ne bi začepile, te da tvari mogu izlaziti rasterečujućim fekalnim tijekom. I to je prava sramota jer se poviše ljudi kupaju. Ispod Lovrijenca je prije par godina stavljan optički kabel (zapravo ukopan), pa treba i na to paziti, te dijelom poći i tim primjerom.

Milan Prelog, Bilješke uz radove na obnovi Dubrovnika, u knjizi: Tekstovi o Dubrovniku, Institut za povijest umjetnosti - Društvo prijatelja dubrovačke starine, Zagreb - Dubrovnik, 2003, str. 113, pita se u svezi romaničke katedrale nastradale 1667. tijekom velikog potresa:

"...ostaje neriješeno pitanje zašto su njezini bogati kiparski ukrasi koje bilježe stari opisi potpuno izgubljeni. Poznato je da je dio ruševina bacan u more kod Lokruma, a drugi pokrivan zemljom, no treba se pitati zar su te stare kiparije bez nekoga određenog promišljanja doista bile tako potpuno odbačene. Kako god bilo, trebat će brižljivije ispitati uzroke njihova potpunog nestanka, a možda se treba nadati i nekom neočekivanom otkriću. ...".

Milan Rešetar kaže 1936. da je Dubrovačka vlada 20. VI. 1667. tražila 300 radnika za čišćenje ruševina koje su se odlukom od 1. VII. 1667. strogo iznosile isključivo kroz zapadna gradska vrata od Pila (uz zabranu ikakvog unošenja kroz ista). Mislim da bi upravo ispod Brsalja trebalo tražiti znatne ostatke od (velikog) potresa koji su tu donešeni čišćenjem Dubrovnika, ali i one znatno prije. Brsalje bi stoga trebalo arheološki istražiti do razine "rive" koja se vidi u podnožju s morske strane (ispod će biti ostaci stare lučice i još ponečeg), te pronađeni materijal prezentirati u tom "podzemlju" nekog ekskluzivnog objekta koji bi očito zauzimao cijeli prostor (uključujući i onaj ispod Dubravke). Znam da bi to bili skupi i veliki (arheološki strogo nadgledani) radovi, jer bi se morali izvoditi odozgor, a ne sa strane (kao i sami natječaji za radove i za namjenu prostora "podzemlja"). Taj prostor bi se moguće uklopio i u samo uređeno kupalište. Prava je šteta da nemamo taj kupališni i kulturno-turistički adut u rukavu tik do i u samom starom Gradu.

Nekadašnji ravnatelj Muzeja Istre u Puli Mario Mirabella Roberti u časopisu (smotri) Sanctus Blasius, (Rassegna Ragusea illustrata di lettere e di arte), Anno V, No. 13, Dubrovnik, 1942, str. 103, kaže: "Komisija za spomenike postigla je da nova (pri)obalna cesta (ulica) u porto Cassone (od Lučke kapetanije do klaonice) bude široka samo 3 m, dok bijaše predviđena širina 6 m, ali šteta će biti otprilike jednaka. Nije li moguće izbjeći bar(em) djelom(ice) p(r)omišljajući o jednoj cesti (ulici) koja ide (i)za (prema) gradskim zidinama, odsjecajući (odrezak) u dijagonali izbočinu (istureni dio) kutne kule? Moguće ju je izgraditi ograničujući (omeđujući) prostor sada (1942.) zauzet magazinima, izdupsti u rov po principu ulaženja (uspona, uzbrdice) i kasnije pomaknuti (naprijed) u kratkoj (zbijenoj) "galeriji" (potkopu, (pro)rovu) na način prošupljenja (probušenja) zidina ispod prvog mosta (ponte) Revelina. Odatle bi (ju) trebalo nastaviti (produžiti) na razinu mora ispod Revelina, nakon što se (prema tome) projekt odobri/potvrdi. Tako se bar(em) gradski dio zidina, najviše interesantan iz aspekta karakterističnog za luku, ne bi (do)ticao, ni zakopao (zasuo, zatrpao) ograđen (zatvoren) prostor gdje se nekad odvijala obrada kože, koja je, poslije svega, jedan spomen povijesti grada. Materijali iskopani u "galeriji" mogli bi se odmah izravno koristiti za temelje nove ceste (ulice)". Naravno, ne kao što je to bio slučaj kod radova na spojnoj rivi 2003. da se materijal iskopan ispod rive baca ispred Malog arsenala, pa da se naknadno odnosi. To bi moglo zbuniti buduće arheologe, a i svrhu jednostavnijeg i logičnijeg odvoza. Uostalom, trebalo bi popločati upravo onaj dio uzobalja koji vodi od Velikog mula do Sv. Luke, da se rastereti ulaz sa Ploča, pa bi vozila na električni pogon mogla i tuda ulaziti, a ne da ta i svakakva druga zakrče promet i ometaju u jeku turističke sezone domaće i strane prolaznike. Mislim da time ništa ne bi izgubili na monumentalnosti ili možda "sentimentalnosti" izgleda stare dubrovačke luke. Možda bi dobili i nešto sređenije stanje (i više) vezova za barke. Svakako da je potreban iskop ispod mora, te hidroarheološka istraživanja. Sjećam se jednog paradoksalnog pristupa koji je tražio da se čak i spojna riva ukloni (ne znam da li je mislio i na Porporelu, jer je i ona izgrađena u XIX. stoljeću), te da se prezentira nekadašnji Veliki arsenal. Ali čemu kad nemamo galij(ic)e ili fuste da ih unutra držimo i da one služe svojoj plovnoj svrsi, a imamo puno više turista koji tuda vjerojatno žele i mogu prolaziti. Uostalom, svi mi prolazimo. Onda se nekako nameće i prokop "podzemlja" Trga mira (ex-Trga oružja/borca). Ovo su samo neki primjeri za razmišljanje, a možda i poslovi za neke buduće dubrovačke fondacije.

Objavljeno pod naslovom: Primjeri za razmišljanje, poslovi za dubrovačke fondacije, Znamo to, ali se ništa ne poduzima, Glas Grada, god. II, br. 68, (petak, 07. srpnja 2006.), Dubrovnik, 2006, str. 3.



Đivo Bašić

Saznajte više o DUB-u danas i važnim projektima DUB-a

 

 

Povijest Društva duga je čak 110 godina

Važnije godine u radu i postignućima

1897. Osnovan “odbor” koji će brinuti “o poljepšavanju grada i okolice”.
1898. Osnovano Društvo za promicanje interesa Dubrovnika.  Uređen i svečano otvoren park Gradac.
1899. Održana prva Godišnja skupština Društva u Hotelu Imperial.
1900. Postignut dogovor s braćom Amerling o postavljanju česme pok. Nika Amerlinga na Brsaljama, te male česme s natpisom na Gunduličevoj poljani.
1903. U znak zahvalnosti za značajnu novčanu pomoć Društvo postavlja ploču knezu od Liechensteina na početku puta koji danas nosi njegovo ime.
1904. Uređuje se park u Donjem Posatu, put preko Gorice Sv. Vlaha, balustrada na Brsaljama.
1908. Organiziran “ u Bondinom teatru veliki maškarani bal”.
1909. Ustavom iz 1909. godine Društvo mijenja naziv u «Društvo za unapređenje Dubrovnika i okolice.
1910. Puštene u prodaju prve srećke “Dubrovačke lutrije za saobraćaj stranaca.
1911. Od 1911. do početka Prvog svjetskog rata, svakodnevno, topovski hitac s Lovrijenca oglašava podne.
1913. Otvoren je Bogišićev perivoj na Ilijinoj glavici.
Nastavlja se gradnja puta u Lapadu prema uvali.
Završeni radovi na “skalinati uz Posat”.
1921. Popravljen i uređen put oko Lapada požrtvovanim radom člana Upravnog odbora don Jera Gjika.
Društvo mijenja naziv u Dub – društvo za razvitak Dubrovnika i okolice.
1926. Osnovana  akademska i srednjoškolska sekcija Duba.
Osnovan Dubrovački rasadnik kao «gojilište južne i tropske flore.»
1927. Otvoren Meteorološki paviljon na Pilama.
Zasađen gaj borova na padini pod tvrđavom Lovrijenac.
1929. Objavljena publikacija o tridesetogodišnjem radu Društva.
Obnovljen zvonik o trošku iseljenika Paska Baburice.
Temeljito obnovljen i preoblikovan park Gradac.
Otvoren Gradski ptičji vrt na Gracu.
Uređen  put Iva Vojnovića.
1930. Ustanovljen je poseban odbor za osnutak Dubrovačke biblioteke. Otpočeo prijenos knjiga u njene prve uređene prostorije u ulici Lučarici.
Sklopivši ugovor s Općinom društvo Dub preuzima sve prostorije prizemlja palače Sponza.
1931. Za počasnog člana društva izabran Mato Šarić o osamdesetoj obljetnici života. Tom prigodom gornja aleja parka Gradac nazvana njegovim imenom.
Narodna ženska zadruga iz Dubrovnika priredila je izložbu narodnih vezova u Kneževom dvoru. Izložbu je uredila Jelka Miš.
1932. Otvoreno  novosagrađeno Gradsko tonkino.
1933. Održan kongres PEN klubova u Dubrovniku.
Privedena kraju obnova tvrđave Lovrijenac. Tvrđava je otvorena za građane i turiste.
Knežev dvor vraćen u posjed grada.
Velikom dobrotvoru don Pavu Begu Lubovu postavljena spomen ploča u parku Gradac. (1934. godine prema Dabroviću.)
Osnovan Dubrovački Kurorkestar.
1934. Predana u promet nova obala na Batali.
Izgrađena i otvorena Gradska kafana na mjestu bivšeg orsana i arsenala.
Nakon rekonstrukcije unutrašnjosti tvrđava Lovrijenac otvorena za turiste.
U okviru izdavačke djelatnosti tiskana prva dva naslova «Biblioteke Duba».
1936. U Zagrebu je preminuo Mato Šarić jedan od osnivača i zaslužni član društva Dub.
1938. Otklanja se neugledni betonski most i postavlja drveni na ulazu u grad s Pila.
1939. Pronađen grob Gjiva Frana Gundulića u crkvi Male Braće. Toj akciji društvo Dub pružilo novčanu pomoć.
1940. Priređena prva «Izložba historijskih i umjetničkih slika» u Turističkom domu u Sponzi.
Otvoren je Muzej  Rupe.
1941. Otvorena izložba «Dubrovačko pomorstvo kroz vjekove» u Turističkom domu u Sponzi i na prvom katu Kneževa dvora. Službeno otvorena Dubrovačka biblioteka u Kneževu dvoru.
1942. Društvo Dub je povelo široku akciju oko spašavanja i ishrane izgladnjele dubrovačke djece.
Otvoren odjel Dubrovačke biblioteke pod imenom Povijesno-politički arhiv Dubrovačke biblioteke.
1943. U povodu pedesete godišnjice smrti dubrovačkog biskupa i književnika Mata Vodopića otkrivena spomen ploča na Na Mihajlau.
Završen rad oko uređenja zbirke fotografija, crteža i planova pod imenom «Stari Dubrovnik»
1944. Na «položaj kustosa mira od grada i spomenika «  Društvo postavlja svog člana Lukšu Beritića.
1945. U dvorcu Pucić osnovana Umjetnička galerija.
1946. Inicijativom društva Dub klaonica s Ploča preseljena u Komolačko polje.
Društvo je napustilo svoje prostorije u Sponzi.
Odlukom Oblasnog NOO Dalmacije od 9. kolovoza prestaje rad društva Dub.
1984. Obnavlja se rad Društva, mijenja koncepcija i naziv u Društvo prijatelja prirode DUB – Dubrovnik.
1991. Sanirana u ratu nastala oštećenja kamene ograde u parku Gradac i skalinati Uz Posat darom obitelji Di Ceglie.
1993. Povodom održavanja 59. kongresa PEN-a Dub sudjeluje u dosadnji maslinika na Lokrumu.
1994. Zajedno s Društvom prijatelja dubrovačke starine pokreće i provodi rasprava o projektu obnove hotela «Imperial», o Brsaljama i kavani «Dubravka». Također s Društvom prijatelja dubrovačke starine obilježava 500. obljetnicu Gučetićeva vrta u Trstenom.
1996. Održan je okrugli stol o prošlosti, stanju i uređenju parka Gjorgić-Mayneri na Lopudu.
1997. Inicijativom DUB-a izrađen je idejni projekt uređenja parka Gradac.
1998. Društvo obilježava stotu godišnjicu osnutka i djelovanja. Organiziran okrugli stol «DUB» 1898 – 1998.
1999. Društvo dobija Nagradu grada Dubrovnika.
2002. Osnovana Zaklada park Gradac.


U Odbore Društva birane su ugledne osobe iz raznih profesija koje imaju smisla za vrednovanje prostora i koje su svojim javnim radom dokazale da rade i žele raditi za dobro Grada.

Saznajte više o DUB-u danas