Danče

U razdoblju između dva svjetska rata naglašeo zanimanje za povijesni lokalitet Danče, uz nastojanja oko zaštite povijesne autentičnosti Danača, iskazalo je društvo Dub.

U prikazu djelovanja društva Dub za razdoblje od 1926. do 1946. godine njegov dugogodišnji tajnik dr. Frano Dabrović navodi i ovo: «U posebnoj audijenciji, a prigodom boravka Bana Banovine Hrvatske gosp. dr. Ivana Subašića na tim svečanostima (o Sv. Vlahu 1941.g. – op.a.), društvo je predalo Banu iscrpnu predstavku uz pojedine elaborate, a u kojoj se molilo slijedeće: ... III. Da se otkupi sve čestice zemljišta na prostoru zvanom Vješala i Danče, a u crti koja se ima protezati od sjevera na jug od zida parka Gradac crtom postojećeg puta straga kuće i crkve, groblja i zemljišta Dumana od Danača uz groblje. Ovaj se kompleks zemljišta ima spojiti u jednu cjelinu s parkom Gradac, te posebnom zakonskom odredbom kao veličanstveni prirodni spomenik Dubrovnika zaštiti od bilo kakvih novih gradnja ili preinaka, kao i predvidjeti rušenje nadograđene kuće uz crkvu, da se potpuno obnovi stari povijesni izgled i porušeni crkveni potrjemak. Grad da preuzme obavezu čuvanja i uzdržavanja, a da se u sporazumu s Dumnama od Danača njima nadoknadi izgubljeni objekat.» 

Tako su na značenje i vrijednost Danača gledali najugledniji Dubrovčani prve polovine 20. stoljeća.
Njihova su nastojanja potpuno iznevjerena, jer je taj spomenički lokalitet naknadnim gradnjama i improvizacijama sada bitno obezvrijeđen.

izvor: *Bruno Šišić : Vrtni prostori povijesnog predgrađa Dubrovnika : od Pila do Bpninova. – Zagreb -  Dubrovnik : HAZU, Zavod za povijesne znanosti, 2003. ( str. 107)