Dva mišljenja
Dva stara mišljenja o (pre)uređenju (pri)gradskih područja (Pila, od Ploča i dr.)

Arhitekti Stjepan Gomboš i Mladen Kauzlarić, Regulacija Pila, Jedan dubrovački arhitektonski i urbanistički problem, Novosti, god. XXXV, br. 32, (Subota, 1. veljače 1941.), Zagreb, 1941, (Dubrovački prilog), str. 22-23, između ostalog, kažu:

"...Potreban je stoga čitav dio od prve okuke, pa dalje uz novu zgradu pošte, uz čitav hotel Imperial odvojiti jedan široki potez za normalan pješački saobraćaj. Zgrada Hotel Pošte je jedini objekt kulturnohistorične vrijednosti na tom potezu. Zadržali smo dakle ovu zgradu i priključili na ovu zgradu objekte do vrta Hotel Imperiala. ...Naše studije za regulaciju sadrže prijedlog da se jedan trak vrta pred Imperialom izvlasti za javno-prometne svrhe. Reguliranje ovog poteza pretpostavljamo uz zadržanje današnje terenske konfiguracije u glavnim potezima zajedno sa postojećom nasadom. ...Što se tiče kompleksa kafane Dubravke... Ovaj kompleks građevina zatvara pogled na najatraktivniji dio gradskih bedema i okupira jednu terasu, koja je prvenstveno predestinirana za boravak pod vedrim nebom. Izgradili smo skice za izgradnju etablismana ispod razine sadašnjeg trga. Terenske konfiguracije omogućuju direktno rasvjetljenje i jako atraktivno orijentiranje prostorija takve zgrade prema moru i prema gradskom parku oko bedema. Produbljene prostorije mogu dobiti direktnu vezu sa parkom, kojeg bi grad djelomično mogao staviti na raspolaganje za potrebe kavane. Na trgu bi se izgradio samo ulaz u etablisman (ustanovu; otmjenu restauraciju) i office (ured; prostoriju) za poslugu na gornju otvorenu terasu u visini sadašnjeg trga. Kako se vidi, time bi se na vlastitom zemljištu i eventualno na dijelu parka i morske drage stvorila ogromna površina terasa kao jedna sigurna baza za povoljan rentabilitet. ...Kod regulacije parcele zgrade restauracije Ocean i priključenih kompleksa nastaju prilični problemi. Projektirali smo regulaciju tako da su veće površine općinskog tla priključene na parcele, nego li što iznaša regulacijom odrezana površina privatnih posjeda. Komasacija će se vjerojatno dati provesti bez pekunijarnih žrtava sa strane općine. U ovom uglu je današnje stanje skroz i skroz kaotično, pa se ovdje ne da izbjeći jedan radikalni zahvat. ...".

Dr. Vinko Foretić, O urbanizmu Dubrovnika, u časopisu Dubrovnik, god. X, br. 1, Dubrovnik, 1967, str. 70-71, 73-74, između ostalog, razborito kaže za ono vrijeme:

...Na sreću, suzbijeni su bili pokušaji, još otprije, gradnje bara u prostoru Među vratima od Pila, a u istom prostoru nakon rata gradnja Doma inženjera i tehničara, kao i adaptiranje kule Bokara za čevabdžinicu, no - na žalost - otvoren je Labirint-bar u prostoru Među vratima od Ploča, a ta izgradnja je i narušila dio unutrašnjih tvrđavnih postrojenja, a i poremetila vanjski sklad glavnog zida i predziđa. U staroj vojnoj arhitekturi postojao je određeni omjer visine glavnog zida i predziđa, a ovdje je pri gradnji Labirinta predzid znatno povišen pa je time narušeno i pravilo stare arhitekture, a ujedno i estetski sklad. ...No zato novija zgrada kavane Dubravke na Pilama nimalo ne pristaje. Ona u velikoj mjeri ruši prijatnost pogleda na tvrđavni sklop svakome koji prilazi gradu, i u ljepoti ovog istaknutog položaja lijepoga grada Dubrovnika stvara jedan neprijatan akcent. Bilo je nekoliko pokušaja oko rekonstrukcije tog prostora, od onih najradikalnijih ali i najpravilnijih da se sruši, do onih neprihvatljivih, da se tu sagradi omanji hotel, koji bi dobio i jedan kat. Jedan od imperativa estetskog urbanizma jest da se ta zgrada ukloni, i uvjereni smo da će jednog dana do toga i doći, no u svakom slučaju, ako se zgrada na tom mjestu nema uklanjati, bolje je da ostane i ovakva, nego da se mjesto nje na istom mjestu nešto drugo izgradi. ...Dosta je projekata bilo i prije prošlog rata za izgradnju stanovitih objekata u Dubrovniku, a sreća je da se nijesu ostvarili. Tako je bila zamišljena glomazna modernistička zgrada Kursalona između dvorca Pucića (naime zgrade Atlasa) i Hotela Imperijala, ali sreća je što se taj projekt nije ostvario. Dobro je doduše, što se raščistio taj prostor od raznih krčama, krčmica i kućica, ali i neki noviji projekti, da bi se tu gradile zgrade u modernističkom stilu, također su neumjesni. Prostor kakav je sada sa skromnijim i nenametljivim kućama bolji je, nego što bi bila koja nova gradnja. Gradnja većih objekata na tom prostoru stvorila bi u zajednici s gromadom Hotela Imperijala nagomilavanje građevnih masa i spriječila pogled na prijatni sklop kuća i vrtova u pravcu prema Srđu. ...Dobro je osvrnuti se na još neke projekte, koji se na sreću nijesu ostvarili. U Dubrovačkom arhivu postoji velika idejna skica - još iz doba Austrije - ogromnog hotela, koji se imao graditi na potezu samostana i crkve sv. Jakova prema gradu. Samostan i crkva bi ostali kao bijedno siroče, a ubavost i ljepotu ambijenta ubila bi ogromna hotelska zgradurina. Iz doba Austrije postoji i plan i idejna skica Kursalona na Gracu u imitaciji historijskog stila. Na sreću, ni to se nije ostvarilo. Kasnije, između dva rata, imao nas je bogataš Zimdin podariti gradnjom velikog hotela na vrhu Danača, za koji je općina već bila sagradila i pristupni kolni put. Kakva li bi to bila grozna konkurencija gordome Lovrjencu, koja bi bila dementirala klasičnu dubrovačku poslovicu Non bene pro toto libertas venditur auro (Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato), uklesanu na ulaznim vratima istog Lovrjenca, a da ne kažemo kako bi se time Danče, taj skupa s Gracem najbliži i najzdraviji rekreativni prostor građana grada Dubrovnika, tokom vremena bile zatvorile pristupu građana, a kupališni prostor ostao rezerviran samo sloju bogatih turista širokog džepa. Na sreću, i ako zapušten, ostao je pejsažni Bogišićev park na Ilijinoj glavici, koji su prije rata htjeli uništiti da bi na njemu sagradili škole. Srećom to se nije ostvarilo. Sagrađene su doduše nedavno škole, ali podalje od parka na pogodnom mjestu. Kao opravdanje uništenju parka u prakticističke svrhe uzimalo se da park nije frekventiran (često posjećivan). No parkovi nijesu samo mjesta rekreacije, već neki od njih imaju značenje i u oblikovanju pejsaža. ...No dogodilo se i nelijepih stvari. Tako je svojedobno pri nadogradnji kuće Đivanović za zgradu Pošte uništen jedan od najljepših vrtova Dubrovnika, od kojega su vrta ostali samo bijedni ostaci. ...Na Pločama, koje se odlikuju prekrasnim pogledima na more i grad, već pred nekoliko decenija počela se graditi zatvorena ulica, koja je već u velikoj mjeri zakrilila poglede prema moru i gradu, uništeni su neki krasni vrtovi i u tom nekada vrtnom predjelu punom zelenila nastalo je nagomilavanje građevnih kamenih i betonskih masa. Tu su: stara kuća Banac, sagrađena neposredno tik uz put, dotično ulicu; zatim nova zgrada Banac, u kojoj je sada smještena Umjetnička galerija, sagrađena od renomiranog arhitekta, sa sjajnim utiskom kad se u njoj unutra nalazimo, ali s neusklađenim vanjskim proporcijama kad je izvana i s mora promatramo, na prostoru na kojem se prije znatnim dijelom nalazio vrt, odakle je na tone zemlje odnešeno, da bi se na mjesto vrta napravio neki quasi klaustar; zatim dalje pređašnja zgrada Excelsiora i nova zgrada Excelsiora s ambicijom nebodera; dalje opet najnoviji dodatak hotela Argentine na uništenom prostoru bujnog starinskog vrta. ...Pripominjemo k tome da je projektant prvobitno bio projektirao novi Excelsior uistinu kao pravi neboder, do visine gornjeg puta na Pločama, no odustalo se od toga zbog odupiranja konzervatora, pa je sveden na današnju visinu. ...".

Možda ovo nekoga inspirira, pa u malom narodu dobije veliku nedrp ideju. Ili ga pak "ideja" baci u očaj. Činjenica je da je čovjek (usporedno) evoluirao u vrstu drposaura i tu leži kraj njegove evolucije. Evoluirali smo i urbanističkim nagrđenjem sve dok se ne proglasi kulturna zona Dubrovnika, strogi zakon o staroj gradskoj jezgri (koji će nalagati povraćaj u prijašnje stanje o trošku "mudraca-investitora", a ne visoke novčane ili uvjetne kazne koje se mogu steći/izbjeći umješnim odvjetnikom), te drakonska konzervatorska diktatura koja bi, uz onu ekološku, bila za promjenu pozitivna u ovom negativnom prepuštajućem svijetu. Jer pametni tragači ne traže "rupe u zakonu", već na takve zakone namjeravaju baciti svijetlo istinskih ili rupa u cijelosti. Pored nedorečenosti, kad ne postoji npr. Zakon o urbanoj ili prostornoj komasaciji, onda rupu ne treba tražiti. Treba se u tom smislu riješiti i pravnoneutemeljenih "naredbi odozgo" ili "odozdo", "jaranstva" i "prijateljstva" jer prijatelju ili poznaniku (prijatelju nečijeg prijatelja koji time postaje i vaš prijatelj ili "dužnik", i obrnuto) ne možete dopustiti ono što drugom zabranjujete. Mene također zabrinjava da su ljudi na svoju ruku počeli stavljati moderne, kamene, jednodijelne dovratnike i nadvratnike u staroj gradskoj jezgri gdje to ne smiju ili ne bi smjeli činiti, a da ne spominjem kašune klima-uređaja s kojima obračun tek slijedi. Mislim da se s(a)vijest ljudi prilično srozala: činim nešto zato jer neću biti kažnjen za to, a ne zato jer je to dobro za širu zajednicu i mene samog.

Objavljeno pod naslovom: Dva stara mišljenja o (pre)uređenju (pri)gradskih područja (Pila, od Ploča i dr.), Vrijeme "jarana", Glas Grada, god. II, br. 107, (petak, 06. travnja 2007.), Dubrovnik, 2007, str. 4.

Đivo Bašić

Saznajte više o DUB-u danas i važnim projektima DUB-a