Lovrijenac

Početkom 20. stoljeća Društvo za promicanje interesa Dubrovnika ulaže velike napore kako bi  tvrđava Lovrijenac prešla u vlasništvo grada. Vojna vlast je, po napuštanju tvrđave 1907. godine, istu dodjelila Planinarskom i turističkom društvu «Liburnija» iz Zadra.

Takva odluka izazvala je veliko negodovanje u Dubrovniku nakon čega je povučena, a tvrđava je kasnije dodijeljenana na korištenje Društvu. Naredne godine zatražena je novčanu pomoć od središnje vlade u Beču za uređenje tvrđave. Namjera je bila da se tvrđava Lovrijenac uredi da "može služiti kao kafana – svratište". Kako je tražena pomoć izostala ova namjera, na sreću, nije realizirana.

Zanimljivo je spomenuti da je, od 1911. godine do izbijanja Prvog svjetskog rata, na inicijativu društva Dub topovski hitac s Lovrijenca svakodnevno oglašavao podne.

Po završetku rata Društvo i nadalje vodi brigu o tvrđavi i nadzire je. Na prijedlog njegove uprave 1927. godine posađen je gaj borova na ogoljeloj padini pod Lovrijencom. Uoči otvaranja međunarodnog kongresa PEN klubova u Dubrovniku 1933. godine privodi se kraju dugogodišnja  obnova i rekonstrukcija u tvrđavi i ona je otvorena za građanstvo i turiste.

Po završetku rata vraća se i raste interes za Dubrovnik, njegove ljepote i kulturnu baštinu. Obnovljeni Lovrijenac je tako, napokon postao, i do danas ostao, važna atrakcija turističkog Dubrovnika i nadaleko poznat scenski prostor.